ŠOKANTNA POZADINA UBISTVA NOVICE LUKIĆA…

Lukačeva specijalna policija aprila 2004. godine ubila je Novicu Lukića kao saradnika i svjedoka protiv organizovanog kriminala. Tog dana dogovorena je predaja dokaza o narkomafiji Republike Srpske, a o čemu je Tužilaštvo BiH već mjesecima sprovodilo opsežnu istragu. Policijska akcija “hvatanja ratnih zločinaca” bila je tek paravan za brutalnu mafijašku likvidaciju i pronalaženje kompromitujućih dokaza. Istina je bolna, ali neumoljiva.

Novicu Lukića, rođenog brata presuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, specijalna policija Republike Srpske likvidirala je 18. aprila 2004. godine. Pokušali su brutalno mafijaško ubistvo opravdati pružanjem otpora, sličnošću sa bratom i drugim mantrama, no dokazi i činjenice pobili su laži MUP-a. Ovim tekstom dokazujem da je i akcija “hapšenja braće Lukić” tek farsa izvedena kako bi prikrili stvarnu pozadinu zločina čija meta je upravo bio ubijeni Novica.

To da u ovom slučaju imamo mafijašku likvidaciju sa “ovjeravanjem” žrtve posvjedočila je Ružica Lukić, supruga ubijenog Novice. Kada je čuo razvaljivanje ulaznih vrata, po svjedočenju supruge, Novica je u pidžami ustao iz kreveta, načinio dva koraka i otvorio vrata spavaće sobe. U tom momentu iz hodnika specijalci mu pucaju u noge. Kada je pao na pod specijalci dolaze iznad njega i u tijelo pucaju rafalno.

Izjavu supruge potvrđuju rane nađene na tijelu ubijenog: jedna u nozi, četiri u prsima i dvije na ruci. Tih šest rana u gornjem dijelu tijela zadobio je dok je bespomoćno ležao na podu, a šta je utvrđeno uviđajem izvršenim istog dana. Puščana zrna u podu nepobitno dokazuju da je žrtva ležala prilikom rafalanja po tijelu.

Dakle, nema sumnje da su specijalci, neki od njih zasigurno, ciljno išli za tim da Novicu Lukića ubiju. Kad ubica dođe iznad teško ranjenog nenaorožanog čovjeka, dok ovaj bespomoćno leži na podu, te iz neposredne blizine rafalno puca u njegove grudi možemo samo govoriti o brutalnoj likvidaciji. Takve stvari policajci ne čine, a drugo je pitanje što ubice nose policijske uniforme.

U za njega prepozntljivom stilu Dragan Lukač pokušao je krivicu svaliti na ubijenoga i usljedilo je policijsko saopštenje da je Novica Lukić “pružao otpor” (vidi foto ispod). Međutim, surovu istinu nije bilo moguće sakriti i stanovništvo Višegrada započelo je masovne proteste. Na to je usljedila naredba Narodne skupštine RS da se događaj mora istražiti.

Tada Lukač pronalazi nove “krivce” i obrušava se na ministra Zorana Đerića i direktora policije Radomira Njeguša, sve sa traženjem njihovih smjena. Ko poznaje Đerića i Njeguša zna da njima niko nije smio pristupiti sa idejom o likvidaciji Novice Lukića, te da ne bi odobrili akciju uz znanje šta se doista priprema. Za takve prljave poslove u MUP-u Republike Srpske od stvaranja do danas Dragan Lukač bio je “adresa” na kakvu se trebalo obratiti. I nemojmo se bar oko toga lagati.

Već po načinu izvršenja odlično vidimo da je upravo Novica Lukić bio meta napada, no druga saznanja to dopunski potvrđuju. Akcija “hapšenja braće Lukić” organizovana je nakon presretnutih razgovora Milana Lukića sa lokalnim agentom haškog Tribunala. Iz međunarodnog suda potvrđena je saradnja Milana Lukića sa njihovim agentom, kao i da je “bjegunac” dostavljao informacije o ratnim zočinima, o mreži podrške Radovanu Karadžiću, pa sve do proizvodnje i krijumčarenja droga.

Milan Lukić u to vrijeme neometano se kretao između Višegrada i Obrenovca, te bio vrlo aktivan u raznim djelatnostima organizovanog kriminala. Sve do krvavog obračuna unutar kriminalne organizacije kada je Milan ranjen, a potom i eliminisan iz poslova. Po prilici to je bio prelomni trenutak početka ili intenziviranja njegove saradnje sa agentima haškog suda i obavještajnih službi.

Više različitih izvora tvrdi da je za 18. april bio dogovoren sastanak “kod Milana”, gdje je policija Republike Srpske presrela razgovor i organizovala akciju. No, sporni sastanak dogovaran je u Crnoj Gori i nema blage veze sa Višegradom. Taj “presretnuti razgovor” poslužio je samo kao paravan za likvidaciju stvarne mete – Novice Lukića.

Naime, postojala je sumnja da i Novica Lukić ima kontakte sa pomenutim agentom, te, mnogo važnije, da se kod njega nalaze pojedini dokazi koji su ozbiljno brinuli visokorangirane moćnike Republike Srpske. Osim likvidacije trebalo je i detaljno pretresti kuću radi pronalaženja inkriminirajućih dokaza, zbog čega je u stvari izvedena kompletna “policijska predstava”.

Zna se i da je droga bila u pozadini sporne operacije. Januara 2004. godine, dakle tri mjeseca prije likvidacije, u višegradskoj fabrici “Terpentin” po nalogu Tužilaštva BiH pronađeno je 22,8 tona anhidrida sircetne kiseline. U pitanju je hemijska supstanca potrebna za proizvodnju heroina, amfetamina, ekstazija i drugih sintetičkih droga. Dakle, ovde govorimo o proizvodnji narkotika, a šta predstavlja mnogo ozbiljniju priču od krijumčarenja karakterističnih za ove prostore (“balkanska ruta”).

Međunarodnog tužioca Džonatana Ratela, koji je ispred Tužilaštva BiH vodio ovu istragu, upoznao sam preko ranijih i tadašnjih istraga, pa mogu osnovano pretpostaviti kakav strah je nastupio kod moćnika upletenih u ovaj teški kriminal. Za neupućene dovoljno je reći da je uhapsio Dragana Čovića! Ne veličam tužioca Ratela obzirom da su mi poznate i njegove koruptivne sklonosti, nego samo ukazujem da je u pitanju opasan i nepredvidljiv lik.

Poseban problem datih dešavanja proizilazio je iz tadašnjih stavova međunarodne zajednice da se predmetni kriminal odvijao u okviru “mreže podrške” skrivanja Radovana Karadžića. Vrlo sam skeptičan po pitanju Karadžićevog doticaja sa datom “mrežom”, bar za 2004. godinu, no kao inspektor više puta sam se susretao sa tim problemom. Mnogi su svoje kriminalne aktivnosti pripisivali financiranju skrivanja Karadžića, a bar danas znamo kako pojma nisu imali o “doktoru Dabiću”. No, godinama su date muljaže imale prođu kod žrtava reketiranja, prevara (doniranje izdavanja Karadžićevih knjiga) i slično.

Nebrojeno puta pisao sam o tome kako su Dragan Čavić sa pozicije Predsjednika RS i direktor policije Dragomir Andan, uz logistiku nezaobilasnog Ljubana Ećima, pripremali teren za povratak na vlast Milorada Dodika. Objašnjavao sam kako se preko dvadeset policijskih rukovodilaca našlo pod istragom Tužilaštva BiH zbog organizovanog kriminala i financiranja skrivanja Radovana Karadžića. Istrage su, indikativno za slučaj Lukić, pokrenute po informacijama stranih obavještajnih službi.

Ukazao sam da se od istraga odustalo kada su u Tužilaštvu BiH i međunarodnoj zajednici shvatili kako sporna dešavanja nemaju veze sa Karadžićem, nego da je u pitanju prekomponovanje vlasti sa Dodikom kao novim premijerom. Potom i kako je sve to rezultiralo “bosanskim klanom” na čelu sa Ljubanom Ećimom, kao nasljednika “zemunskog klana, te kako je Ećimovo hapšenje dovelo do hvatanja Karadžića. Jedino šta strani centri moći nisu mogli predvidjeti bilo je bratimljenje Milorada Dodika sa strukturama “vjernim” Karadžiću.

Navodi ovog teksta o likvidaciji Novice Lukića prate ukupna dešavanja kakva godinama objelodanjujem na blogu, a čime sam se prethodno bavio kao policijski inspektor. Naprosto znam o čemu govorim, ali čitaoce u ovako obimnu i složenu materiju moram uvoditi postepeno i segmentno. Zato sam kao “uvod” sada plasiranih informacija objavio tekst: KO JE “GLAVNI BAJA” REPUBLIKE SRPSKE: Može li Dodik bez krvoprolića smijeniti Lukača?! .

Prethodni tekst sadrži depeše MUP-a, izjave pojedinaca i druge oficijelne informacije o ubistvu Novice Lukića. Nadam se da je nakon ovih novih objašnjenja pozadine zločina mnogo jasnije sa koje pozicije je Dragan Lukač “pregovarao” sa tadašnjim vrhom vlasti Republike Srpske, pa i zbog čega ga nisu mogli smjeniti ili istjerati iz MUP-a. Godinu nakon ubistva Lukića današnji ministar je plandovao u Upravi policije MUP-a i primao platu, sve do prelaska na poziciju šefa banjalučke komunalne policije.

Odlično je Lukaču bilo poznato kakav zadatak (“pucaj da ubiješ”) su dobili specijalci pod njegovom komandom i samo zato nije bio na licu mjesta (alibi!). Priče kako helikopter zbog magle nije mogao poletjeti iz Banjaluke neka ostavi za malu djecu. Novicu Lukića likvidirala je specijalna policija kao opasnog svjedoka državnog organizovanog kriminala i radi pronalaženja kompromitujućih dokaza. I to ljudi trebaju znati.

Brutalne likvidacije u funkciji narkomafije su “specijalnosr” zbog koje je Dragan Lukač doveden na poziciju ministra policije, a Novica Lukić nije jedina žrtva takvih zločina. Moram podsjetiti koliko sam pisao o ubistvima Radovana Cule Grbića, Milana Vujketa Vujičića, Nebojše Čubrilovića, Senada Kobilića i ko zna koliko drugih nikad rasvjetljenih mafijaških likvidacija. Pritom sam objašnjavao kako ministar Lukač preuzima kontrolu nad strukturama organizovanog kriminala specijalizovanih za proizvodnju i promet droga.

U prethodnoj objavi dao sam premijeru Radovanu Viškoviću ultimatum da smijeni odbor koji je potvrdio Lukačevo rješenje o mom otkazu (vidi: ULTIMATUM VIŠKOVIĆU: Smjeni “partijski odbor” ili podnesi ostavku! ). Tim tekstom najavio sam serijal novih informacija kakve se zasigurno neće dopasti narodu i javnosti uopšte, a ovo je tek lagano “zagrijavanje” za ono šta slijedi. Nakon neuspješnih ucjena dali su mi i taj “strašni” otkaz, no sad će se morati nositi sa mojim odgovorom. Bar informacija o kriminalu nikad mi nije manjkalo, kao ni hrabrosti da ih objelodanim.

Radovanovicborislav.blogspot.com